počinitelj — počìnitelj m DEFINICIJA onaj koji je nešto počinio [počinitelj zločina]; počinilac FRAZEOLOGIJA počinitelj za (zelenim) stolom onaj koji je pravi pokretač zločina, onaj koji naređuje ili samo sluša naređenja o vršenju zlodjela i prosljeđuje ih a… … Hrvatski jezični portal
delìnkvent — (delinkvȅnt) m (delìnkventica, delìnkventkinja ž) 〈G mn nātā〉 počinitelj delikta; prijestupnik, zločinac … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
počìnilac — m 〈G ioca, V ioče, N mn ioci〉, {{c=1}}v. {{ref}}počinitelj{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prikrívānje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}prikrivati{{/ref}} 2. {{001f}}pravn. kazneno djelo raspolaganja stvarima za koje počinitelj zna da su pribavljene na nezakonit način … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vìnōvnīk — m (vìnōvnica ž) (čega, ∅) 〈N mn īci〉 publ. ekspr. (+ srp.) krivac, počinitelj [∼ zločina] ✧ {{001f}}rus … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rodoskvrnitelj — rodoskvr̀nitelj m DEFINICIJA počinitelj rodoskvrnuća ETIMOLOGIJA vidi rodoskvrnuće … Hrvatski jezični portal
realan — rȅālan prid. <odr. lni> DEFINICIJA 1. a. koji postoji u stvarnosti; stvaran, istinit, zbiljski [realno stanje] b. koji je uzet iz života, utemeljen na iskustvu; pravi, istinski [realan problem] c. fil. koji objektivno i zbiljski postoji,… … Hrvatski jezični portal
negligencija — negligèncija ž DEFINICIJA 1. nebriga, nemar, nehaj, nepažnja, aljkavost 2. pravn. blaži stupanj krivnje koja nastupa zbog nepredviđanja opasnih posljedica koje je počinitelj bio dužan predvidjeti; nehaj, nehat ETIMOLOGIJA lat. necligentia … Hrvatski jezični portal
počinilac — počìnilac m <G ioca, V ioče, N mn ioci> DEFINICIJA v. počinitelj ETIMOLOGIJA vidi počiniti … Hrvatski jezični portal
počiniteljica — počinitèljica ž DEFINICIJA v. počinitelj ETIMOLOGIJA vidi počiniti … Hrvatski jezični portal