- potúcalo
- potúcalo sr {{c=0}}({{/c}}m{{c=0}}){{/c}} {{c=0}}onaj koji se potuca, skita od mjesta do mjesta; skitnica{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
potucalo — potúcalo sr (m) DEFINICIJA onaj koji se potuca, skita od mjesta do mjesta; skitnica ETIMOLOGIJA vidi potucati … Hrvatski jezični portal
blȁtotēp — m rij. jez. knjiž. onaj koji se posvuda tepe; probisvijet, propalica, potucalo, skitnica, tumaralo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
potùkāč — m 〈G potukáča, V pȍtukāču〉 potucalo, skitnica … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vagàbund — (vagabȕnd) m reg. 1. {{001f}}skitnica, potucalo, tumaralo 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}onaj koji je nemirna duha b. {{001f}}pejor. onaj koji je divlji ✧ {{001f}}fr. ← lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lero — léro m DEFINICIJA reg. deran, mangup, fakin; obješenjak [svaka riva ima svoga lera] ONOMASTIKA pr. (nadimačka): Léro (Rijeka), Lèrota (Zagreb), Lèrotić (300, Split, sred. Dalmacija, Primorje, I Slavonija) ETIMOLOGIJA lat. erro: skitnica, potucalo … Hrvatski jezični portal
potukač — potùkāč m <G potukáča, V pȍtukāču> DEFINICIJA potucalo, skitnica ETIMOLOGIJA vidi potucati … Hrvatski jezični portal
vagabund — vagàbund (vagabȕnd) m DEFINICIJA reg. 1. skitnica, potucalo, tumaralo 2. pren. a. onaj koji je nemirna duha b. pejor. onaj koji je divlji ETIMOLOGIJA fr. vagabond ← lat. vagabundus ← vagari: lutati … Hrvatski jezični portal
cunjalo — cȕnjalo m DEFINICIJA reg. potucalo, njuškalo ETIMOLOGIJA vidi cunja … Hrvatski jezični portal