- poslòvati
- poslòvati (∅) nesvrš. 〈prez. pòslujēm, pril. sad. pòslujūći, gl. im. -ānje〉 {{c=0}}voditi posao/poslove; raditi, djelovati{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
poslòvati
Look at other dictionaries:
poslovati — poslòvati (Ø) nesvrš. <prez. pòslujēm, pril. sad. pòslujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA voditi posao/poslove; raditi, djelovati ETIMOLOGIJA vidi posao … Hrvatski jezični portal
poslováti — újem nedov. (á ȗ) 1. opravljati delo v zvezi z nalogami, obveznostmi, za katere je kdo pristojen, zadolžen: agencija, podjetje posluje; ta pošta posluje v avtomobilu; formalistično, malomarno, počasi poslovati; vsaka poslovalnica posluje… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
krèdīt — m 〈G kredíta〉 1. {{001f}}novac koji se nekome pozajmljuje pod ugovornim uvjetima [kratkoročni ∼; beskamatni ∼] 2. {{001f}}davanje robe ili novca na dug pod određenim uvjetima i uz garancije [dati na ∼] 3. {{001f}}ekon. u dvostrukom knjigovodstvu… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nȅlikvīdno — pril. na nelikvidan način [∼ poslovati] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ràčūn — m 〈G račúna〉 1. {{001f}}operacija (ili niz operacija) koja se odnosi na kombinacije brojeva ili na veličine [algebarski ∼; infinitezimalni ∼; diferencijalni ∼; integralni ∼; kamatni ∼] 2. {{001f}}tehnika rješavanja aritmetičkih problema;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ráditi — nesvrš. 〈prez. rȃdīm, pril. sad. rádēći, prid. trp. rȃđen, gl. im. ráđēnje〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}obavljati posao, sustavno ulagati napore da se postigne neki rezultat b. {{001f}}biti zauzet poslom, biti angažiran na poslu [∼ kao konj… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rìzično — pril. na rizičan način, uz rizik [∼ poslovati] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zatvòriti — (∅, koga, što, se) svrš. 〈prez. zàtvorīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. zàtvoren, gl. im. zatvorénje〉 1. {{001f}}(što) učiniti da se ne može proći, da se ne može izaći ili ući, da što ne bude otvoreno, raskriljeno [∼ vrata; ∼ prozor; ∼… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
znȁti — nesvrš. 〈prez. znȃm/znádem, imp. znȃj, pril. sad. znȁjūći/znádūći, prid. rad. znȁo, prid. trp. znȃn〉 1. {{001f}}(što) (osobito) poznavati neki predmet, biti upućen u što 2. {{001f}}(što) biti vješt u čemu [∼ strane jezike; ∼ cijeniti čije… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ùmjeti — (što) nesvrš. 〈prez. ùmijēm, pril. sad. ùmijūći, gl. im. ùmijēnje〉 vladati kojom vještinom, biti sposoban za što [∼ cijeniti (koga); ∼ raditi; ∼ poslovati], {{c=1}}usp. {{ref}}znati{{/ref}} ⃞ {{001f}}tko umije njemu dvije posl. onaj tko je… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
