a

a¹, A {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}〈m〉 {{c=0}}glas a {{/c}}[ovaj a] {{c=0}}2. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}〈sr〉 {{c=0}}slovo a {{/c}}[malo a, veliko A] {{c=0}}b. {{001f}}izvan konteksta {{/c}}[ovo a, 〈mn〉 ova a]

{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}∼ deklinacija (sklonidba) gram. {{c=0}}prva deklinacija u kojoj se u G jd na osnovu riječi dodaje nastavak -a (npr. per-a)

⃞ {{001f}}{{/c}}nije rekao ni ∼ {{c=0}}ništa nije rekao, ostao je bez riječi (o onome koji je nešto neposredno čuo ili saznao); {{/c}}od ∼ do ž (reći, naučiti, nabrojiti) {{c=0}}sve od početka do kraja{{/c}}

————————

a² vezn. {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(suprotni) {{c=0}}a. {{001f}}za iskazivanje oprečnosti {{/c}}[On je došao, a ona nije] {{c=0}}b. {{001f}}za prividnu suprotnost ili naporednost {{/c}}[Mlad, a hitar; Jedan pjeva, a drugi svira] {{c=0}}2. {{001f}}korelativ za pojačavanje {{/c}}[Ako ne želiš, a ti nemoj!] {{c=0}}3. {{001f}}konektor u dijalogu, pričanju i sl. za vezivanje teksta {{/c}}[A gdje to?]

————————

a³ uzv. {{c=0}}1. {{001f}}spontan izraz boli, iznenađenja itd. 2. {{001f}}{{/c}}(ah) {{c=0}}izraz nevjerice, podcjenjivanja i sl. {{/c}}[∼ ostavite to]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}∼ da {{c=0}}1. {{001f}}tako je, sjetio sam se, točno (u podsjećanjima na što) 2. {{001f}}(u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika) u zn. negiranja ili negiranja u ironiji koje znači potvrđivanje onoga što je samo po sebi razumljivo {{/c}}[on ne voli čokoladu! ∼ da!]{{c=0}}; {{/c}}oaaà! uzv. {{c=0}}za pojačavanje izraza kao »briga me« i sl. {{/c}}[∼ baš me briga za to]