- ȍsnovān
- ȍsnov|ān prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}1. {{001f}}koji je utemeljen, koji ima osnovu 2. {{001f}}{{/c}}pravn. {{c=0}}koji se temelji na dokazima {{/c}}[∼na sumnja]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}opravdan{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
zȁsnovān — prid. 〈odr. ī〉 koji je: 1. {{001f}}osnovan (2) 2. {{001f}}fundiran (2) 3. {{001f}}utemeljen, {{c=1}}usp. {{ref}}utemeljiti (2){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zasnòvati — (što) svrš. 〈prez. zàsnujēm, pril. pr. āvši, prid. trp. zȁsnovān〉 postaviti osnovu, stvoriti plan o čemu (o pojmovima); zamisliti, planirati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika