- osùjetiti
- osùjetiti (koga, što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. osùjećen〉 {{c=0}}spriječiti koga u namjeri da što učini; onemogućiti {{/c}}[∼ plan; ∼ nečije zle namjere]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
osùjetiti
Look at other dictionaries:
osujetiti — osùjetiti (koga, što) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. osùjećen> DEFINICIJA spriječiti koga u namjeri da što učini; onemogućiti [osujetiti plan; osujetiti nečije zle namjere] ETIMOLOGIJA o (b) + v. sujeta … Hrvatski jezični portal
osujećivati — osujećívati (koga, što) nesvrš. <prez. osujèćujēm, pril. sad. osujèćujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. osujetiti ETIMOLOGIJA vidi osujetiti … Hrvatski jezični portal
neutralizírati — (koga, što) dv. 〈prez. neutralìzīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}provesti/provoditi neutralizaciju 2. {{001f}}pren. osujetiti/osujećivati, onemogućiti/onemogućavati, onesposobiti [∼ protivnika] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
onemogúćiti — svrš. 〈prez. onemògūćīm, pril. pr. īvši, prid. trp. onemògūćen〉 1. {{001f}}(što) učiniti neizvedivim; spriječiti, omesti, osujetiti 2. {{001f}}(koga) različitim postupcima omesti u djelovanju, radu itd … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
osujećívati — (koga, što) nesvrš. 〈prez. osujèćujēm, pril. sad. osujèćujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}osujetiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pomŕsiti — svrš. 〈prez. pòmr̄sīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòmr̄šen〉 učiniti što zamršenim, zapletenim [∼ konce] ⃞ {{001f}}∼ (komu) račune osujetiti čije namjere (ob. loše) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
neutralizirati — neutralizírati (koga, što) dv. <prez. neutralìzīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. provesti/provoditi neutralizaciju 2. pren. osujetiti/osujećivati, onemogućiti/onemogućavati, onesposobiti [neutralizirati… … Hrvatski jezični portal
osujećenost — osùjećenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je osujećen, frustriranost ETIMOLOGIJA vidi osujetiti … Hrvatski jezični portal
osujećenica — osujećènica ž DEFINICIJA v. osujećenik ETIMOLOGIJA vidi osujetiti … Hrvatski jezični portal
osujećenik — osujećènīk m <G osujećeníka, V ȍsuječenīče, N mn osujećeníci> DEFINICIJA pejor. onaj čiji su postupci određeni time što je u životu osujećen u planovima i namjerama, onaj koji je prikraćen za puno ostvarenje i uspjeh u životu ETIMOLOGIJA… … Hrvatski jezični portal
