Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
naoružati — naorùžati (se, koga, što) svrš. <prez. ām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. nȁoružān, gl. im. naoružánje> DEFINICIJA 1. (koga, što) dati oružje, opskrbiti oružjem 2. (se) opskrbiti se oružjem ETIMOLOGIJA na + v. oružje, oružati … Hrvatski jezični portal
naoružanje — naoružánje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. naoružati 2. ukupno oružje i prateća oprema u posjedu pojedinca, vojske ili države SINTAGMA lako naoružanje ručno vatreno oružje; teško naoružanje tenkovi, topovi i sl. ETIMOLOGIJA vidi naoružati … Hrvatski jezični portal
naoružavati — naoružávati (koga, što, se) nesvrš. <prez. naorùžāvām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA v. naoružati ETIMOLOGIJA vidi naoružati … Hrvatski jezični portal
nenaoružan — nȅnaoružān prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji nema nikakva oružja; goloruk 2. slabo ili nedovoljno naoružan, opr. naoružan, v. naoružati ETIMOLOGIJA ne + v. naoružati … Hrvatski jezični portal
naoružánje — sr vojn. 1. {{001f}}〈gl. im.〉 od naoružati 2. {{001f}}ukupno oružje i prateća oprema u posjedu pojedinca, vojske ili države ∆ {{001f}}lako ∼ ručno vatreno oružje; teško ∼ tenkovi, topovi i sl … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
naoružávati — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. naorùžāvām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}naoružati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
oborùžati — (koga, što, se) svrš. 〈prez. ām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. ȍboružān〉 1. {{001f}}opskrbiti oružjem, dati kome oružje; naoružati 2. {{001f}}pren. opskrbiti jakim sredstvima [∼ znanjem] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
naoružanost — nȁoružānōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onog koji je naoružan ETIMOLOGIJA vidi naoružati … Hrvatski jezični portal
orma — ȏrma ž <G mn ā/ ī> DEFINICIJA ob. kožnata naprava za uprezanje životinja; konjska oprema [staviti ormu] ETIMOLOGIJA lat. arma: oružje, oruđe (prvotno: prostor za spremanje oružja ili oruđa) ≃ armare: oružati, naoružati … Hrvatski jezični portal
opusatiti — opùsatiti (koga, se) svrš. <prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. opùsaćēn> DEFINICIJA reg. 1. vojn. opremiti (se) oružjem; naoružati (se) 2. opremiti, nakititi konja ETIMOLOGIJA tur. pusat: oružje; konjska oprema … Hrvatski jezični portal
