- mnȍgo
- mnȍgo pril. 〈komp. vı̏šē, superlativ nȃjvišē/nȃjvećma rij. knjiš.〉 {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}u velikom broju, u velikoj količini {{/c}}[∼ hrane; ∼ ljudi; ∼ briga], opr. malo {{c=0}}b. {{001f}}dosta vremena; dugo, {{/c}}opr. kratko {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(uz komparativ pridjeva i priloga) {{c=0}}kad se ističe velika razlika prema onome s čim se uspoređuje; {{/c}}[∼ bolji/bolje/ljepši/ljepše/manji/manje daleko bolji/bolje/ljepši/ljepše/manji/manje]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}daleko, znatno, osjetno, vidljivo, očito, nesumnjivo, bivstveno, bez dvojbe, bez daljnjega 3. {{001f}}previše, (i)suviše, preko mjere, pretjerano {{/c}}[sto ljudi je ∼ za tu predavaonicu], opr. pretjerano {{c=0}}4. {{001f}}{{/c}}razg. (+ srp.) (uz pozitiv){{c=0}},{{/c}} {{c=1}}v. {{ref}}vrlo{{/ref}} {{/c}}[∼ lijep]{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}∼ je zvanih malo odabranih bibl. {{c=0}}od mnogih (koji misle da mogu ili da su pozvani) samo neki uspijevaju{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.