- lȕkovica
- lȕkovica ž bot. {{c=0}}podzemna stabljika, obavijena mesnatim listovima, biljci služi kao pričuva hrane{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
lȕkovica
Look at other dictionaries:
kóvica — e ž (ọ̑) teh. preprost element, s katerim se vežejo pločevinasti deli: kovico izbiti, zakovati; aluminijasta, bakrena kovica; ploščata, polokrogla kovica / kleparska kovica drobna kovica za povezavo tanjših pločevin; konstrukcijske kovice večje… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
Bȕkovica — ž geogr. krški kraj u Dalmaciji, I od Ravnih kotara … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Mȃlā Rȁkovica — ž naselje (u blizini Zagreba) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Nȍvā Bȕkovica — ž naselje (u blizini Ploča) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Rȁkovica — ž selo J od Slunja … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mȁkovica — ž 1. {{001f}}bot. a. {{001f}}zeljasta dvosupnica (Glaucium sp.) iz porodice makova (Papaveraceae); rožinac b. {{001f}}čahura maka 2. {{001f}}pecivo u obliku okrugle pletenice posuto makom … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zȁkovica — ž ono čime se što zakiva; zakivak, zakivka, nitna, metalna spojka … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Špı̏šić Bȕkovica — ž naselje (u blizini Virovitice) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ugrézen — zna o prid. (ẹ̄) nanašajoč se na ugrez: ugrezen svet; ugrezna tla ♦ navt. ugrezna lestvica lestvica na premcu in krmi ladje, ki označuje ugrez in natovorjenost ladje; teh. ugrezna kovica kovica z ugreznjeno glavo … Slovar slovenskega knjižnega jezika
vótel — tla o stil. ó [ǝu̯] prid. (ọ) 1. ki ima v sebi prazen, ne s trdno ali tekočo snovjo izpolnjen prostor: votel predmet; kost je votla; rastlina z votlim steblom / votel ključ / votel zob; deblo je že votlo / kraška tla so votla 2. star. ki teče,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
