- kućànstvo
- kućànstv|o sr 〈G mn kùćānstāvā/-ā〉 {{c=0}}najmanja društvena jedinica i poslovi u njoj {{/c}}[troškovi u ∼u]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}domaćinstvo{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
kućanstvo — kućànstvo sr <G mn kùćānstāvā/ ā> DEFINICIJA najmanja društvena jedinica i poslovi u njoj [troškovi u kućanstvu]; domaćinstvo ETIMOLOGIJA vidi kuća … Hrvatski jezični portal
kȕćanica — (kućànica) ž 1. {{001f}}ona kojoj je posao da vodi kućanstvo svoje obitelji, koja nije u radnom odnosu izvan kuće; domaćica, kućedomaćica 2. {{001f}}ona koja k‹ćī, koja dobro vodi kućanstvo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bȍjler — m tehn. aparat za kućanstvo, zatvoreni rezervoar za grijanje vode električnom strujom ili plinom [uključiti/isključiti ∼] ✧ {{001f}}engl … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
derivácija — ž 1. {{001f}}lingv. izvođenje jedne riječi iz druge pomoću dometka (sufiksa) [kuća > kućanstvo], gubljenjem dometka [rod < roditi] i sl. 2. {{001f}}vojn. odstupanje zrna ispaljenog iz cijevi vatrenog oružja od zamišljenog pravca, otklon… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
domaćínstvo — sr 〈G mn domàćīnstāvā/ ā〉 1. {{001f}}dom kao ekonomska cjelina [seosko ∼] 2. {{001f}}sociol. skup osoba koje žive u istome domu, stanu ili kući, a koje su društveno i gospodarski povezane; kućanstvo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
domàćica — ž 1. {{001f}}a. {{001f}}žena domaćina, ona koja je supruga domaćinova b. {{001f}}ona koja nije zaposlena izvan kuće, koja vodi kućanstvo; kućanica 2. {{001f}}a. {{001f}}ona koja upravlja posluživanjem, brine za domaći ugođaj b. {{001f}}ona koja… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȕćanskī — prid. koji se odnosi na kućanstvo [∼ aparati; ∼ poslovi] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
smèće — sr 1. {{001f}}a. {{001f}}kruti otpaci koji se iz kućanstva, radionica itd. bacaju kao neupotrebljivi b. {{001f}}ukupnost otpadaka, nanosa, prašine itd. koji se nakupljaju u prostorijama, na ulicama i sl. 2. {{001f}}pejor. vrlo loša, karakterno… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
strùgār — m 〈G strugára〉 1. {{001f}}razg. onaj koji ručnom pilom za zaradu struže drva ljudima za kućanstvo 2. {{001f}}(+ potenc.) onaj koji struže (bez posebnog određenja u nekom radnom procesu) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òganj — m 〈G ògnja, N mn ògnji/ògnjevi, G ògnjā/ȍgnjēvā〉 jez. knjiž. ekspr. 1. {{001f}}a. {{001f}}vatra, plamen [»Da li je ∼ Ili grom spalio Prastaro deblo...« D. Tadijanović] b. {{001f}}požar c. {{001f}}zast. paljba, hitac iz vatrenog oružja [ognjem i… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika