Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
koturati — kotùrati (što, se) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. kretati se po svojem vanjskom kružnom rubu (za kotur, kolut ili kotač); kotrljati se 2. pren. razg. polagano se kretati u poželjnu smjeru; razvijati se (o… … Hrvatski jezični portal
váljati — (što, se) nesvrš. 〈prez. vȃljām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}koturati, kotrljati oble ili valjkaste predmete b. {{001f}}polako ili teško pomicati, ob. kotrljajući 2. {{001f}}(što) a. {{001f}}pritiskajući… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zakotùrati — (što) svrš. 〈prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. zȁkoturān〉 početi koturati, učiniti da se što počne koturati; zakotrljati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zakoturati — zakotùrati (što) svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. zȁkoturān> DEFINICIJA početi koturati, učiniti da se što počne koturati; zakotrljati ETIMOLOGIJA vidi zakotrljati … Hrvatski jezični portal
valjati — váljati (se) nesvrš. <prez. vȃljām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (što) a. koturati, kotrljati oble ili valjkaste predmete b. polako ili teško pomicati, ob. kotrljajući 2. (što) a. pritiskajući valjkom tanjiti… … Hrvatski jezični portal
kotúrnuti — (se, što) svrš. 〈prez. kòtūrnēm (se), pril. pr. ūvši (se), imp. kotúrni (se), prid. rad. kotúrnuo (se)〉, {{c=1}}v. {{ref}}koturati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȍbrūč — m 1. {{001f}}metalni ili drveni pȃs u obliku kružnice kojim se učvršćuju i povezuju d‹ge bačve, kace i druge slične posude [koturati ∼; staviti ∼] 2. {{001f}}pren. vojn. okruženje oko neprijatelja; opkola, opsada [probiti se iz ∼a] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
otkoturati — otkotùrati svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. ȍtkoturān> DEFINICIJA odgurati koturajući [otkoturati kotač] ETIMOLOGIJA od (ot ) + v. kotur, koturati … Hrvatski jezični portal
obruč — ȍbrūč m DEFINICIJA 1. metalni ili drveni pȃs u obliku kružnice kojim se učvršćuju i povezuju dȕge bačve, kace i druge slične posude [koturati obruč; staviti obruč] 2. pren. vojn. okruženje oko neprijatelja; opkola [probiti se iz obruča]… … Hrvatski jezični portal
kotur — kȍtūr m <N mn i/ovi> DEFINICIJA 1. kotač u obliku ploče, punoga kruga 2. valjak na koji se nešto namata 3. naprava za dizanje tereta; kolotur ONOMASTIKA pr. (nadimačka): Kòtūr (490, Kordun, Banovina), Kotúrak (Bjelovar), Kòturić (Županja,… … Hrvatski jezični portal
