Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
kolaudirati — kolaudírati (što) dv. <prez. kolaùdīrām, pril. pr. āvši, prid. trp. kolaùdīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA dati/davati odobrenje, dati/davati ili izvršiti kolaudaciju rukopisa itd. ETIMOLOGIJA lat. collaudare: pohvaliti ≃ ko + v. lauda … Hrvatski jezični portal
superkolaudacija — superkolaudácija ž DEFINICIJA pom. faza konačne primopredaje broda naručitelju ETIMOLOGIJA super + v. kolaudirati, kolaudacija … Hrvatski jezični portal
kolaudator — kolaùdātor (kolaudȃtor) m DEFINICIJA onaj koji daje kolaudaciju ETIMOLOGIJA vidi kolaudirati … Hrvatski jezični portal
kolaudatorica — kolaùdātorica ž DEFINICIJA v. kolaudator ETIMOLOGIJA vidi kolaudirati … Hrvatski jezični portal
kolaudacija — kolaudácija ž DEFINICIJA odobrenje (ob. nakon komisijskog pregleda) da je npr. zgrada upotrebljiva za stanovanje, brod za primopredaju, da su staza i vozila spremni za natjecanje ili orgulje spremne za sviranje itd. ETIMOLOGIJA vidi kolaudirati … Hrvatski jezični portal
kolaudacijski — kolaudácījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na kolaudaciju ETIMOLOGIJA vidi kolaudirati … Hrvatski jezični portal
