Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
jekavica — jékavica ž DEFINICIJA lingv. 1. v. ijekavica 2. govor koji se razlikuje od ijekavskog u tome što se izgovara slog »ije« kao »je« (jednosložno bez obzira na pisanje) [djete[i] prema dijete[/i]] … Hrvatski jezični portal
polujekavski — polujékavskī prid. DEFINICIJA govor koji ima kao svojstvo da u dugim slogovima na mjestu nekadašnjeg jata ima i (dite) a u kratkim je (djeteta) ETIMOLOGIJA polu + v. jekavica, jekavski … Hrvatski jezični portal
ijekavica — ijékavica (jékavica) ž DEFINICIJA govor hrv. jezika u kojemu se na mjestu praslavenskog jata izgovara ije i je [dijete, djeteta]; ijekavština, usp. ekavica, ikavica ETIMOLOGIJA riječ skovana u 19. st … Hrvatski jezični portal
jekavac — jékavac m <G āvca, V āvče, N mn āvci> DEFINICIJA onaj koji govori jekavicom ETIMOLOGIJA vidi jekavica … Hrvatski jezični portal
jekavčev — jékāvčev prid. DEFINICIJA koji pripada jekavcu ETIMOLOGIJA vidi jekavica … Hrvatski jezični portal
jekavka — jékāvka ž DEFINICIJA v. jekavac ETIMOLOGIJA vidi jekavica … Hrvatski jezični portal
jekavski — jékavskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na jekavicu [jekavski govor] ETIMOLOGIJA vidi jekavica … Hrvatski jezični portal
jekavski — jékavski pril. DEFINICIJA na jekavski način [govoriti jekavski] ETIMOLOGIJA vidi jekavica … Hrvatski jezični portal
