- izopćènīk
- izopćènīk m {{c=0}}({{/c}}izopćènica ž{{c=0}}){{/c}} 〈G izopćeníka, N mn izopćeníci〉 {{c=0}}onaj koji je izopćen{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
izopćènīk
Look at other dictionaries:
izopćenik — izopćènīk m <G izopćeníka, N mn izopćeníci> DEFINICIJA onaj koji je izopćen ETIMOLOGIJA vidi izopćiti … Hrvatski jezični portal
izopćènīčki — pril. kao izopćenik, na način izopćenika [živjeti ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izopćenica — izopćènica ž DEFINICIJA v. izopćenik ETIMOLOGIJA vidi izopćiti … Hrvatski jezični portal
izopćenički — izopćènīčki pril. DEFINICIJA kao izopćenik, na način izopćenika [živjeti izopćenički] ETIMOLOGIJA vidi izopćiti … Hrvatski jezični portal
