- izobičájiti se
- izobičájiti se svrš. 〈prez. izobìčājīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. izobìčājen〉 razg. {{c=0}}izaći iz običaja, prestati biti običaj{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
izobičájiti se
Look at other dictionaries:
izobičajiti — izobičájiti se svrš. <prez. izobìčājīm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. izobìčājen> DEFINICIJA razg. izaći iz običaja, prestati biti običaj ETIMOLOGIJA iz + v. običaj … Hrvatski jezični portal
izobičajivati — izobičajívati se nesvrš. <prez. izobičàjujēm se, pril. sad. izobičàjujūći se, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. izobičajiti ETIMOLOGIJA vidi izobičajiti … Hrvatski jezični portal
izobičajívati se — nesvrš. 〈prez. izobičàjujēm se, pril. sad. izobičàjujūći se, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}izobičajiti se{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
