izgrađívati

izgrađívati
izgrađívati nesvrš. prez. izgràđujēm, imp. izgràđūj, pril. sad. izgràđujūći, gl. im. -ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}izgraditi{{/ref}}{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Поможем сделать НИР

Look at other dictionaries:

  • rasuđívati — (∅, što) nesvrš. 〈prez. rasùđujēm, pril. sad. rasùđujūći, gl. im. ānje〉 donositi sud, izgrađivati sud …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • teoretizírati — (∅) dv. 〈prez. teoretìzīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}osmisliti/osmišljavati, analizirati, izgraditi/izgrađivati, iznijeti/iznositi teorije 2. {{001f}}pejor. baviti se čim na previše apstraktan način, tako da se… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zídati — (što) nesvrš. 〈prez. zîdām/zîđēm reg. ekspr., pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}podizati graditi (ciglama, opekama, kamenom, betonom) 2. {{001f}}pren. ekspr. izgrađivati, graditi [∼ povjerenje] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • radioficirati — radioficírati dv. <prez. radiofìcīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA neodom. izgraditi/izgrađivati mrežu radiostanica ETIMOLOGIJA radio 1 + ficirati …   Hrvatski jezični portal

  • zidati — zídati (što) nesvrš. <prez. zȋdām/zȋđēm reg. ekspr., pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. podizati graditi (ciglama, opekama, kamenom, betonom) 2. pren. ekspr. izgrađivati, graditi [zidati povjerenje] ETIMOLOGIJA vidi zid …   Hrvatski jezični portal

  • teoretizirati — teoretizírati (Ø) dv. <prez. teoretìzīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. osmisliti/osmišljavati, analizirati, izgraditi/izgrađivati, iznijeti/iznositi teorije 2. pejor. baviti se čim na previše apstraktan… …   Hrvatski jezični portal

  • tôn — m 〈N mn tónovi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}fiz. zvuk koji nastaje pravilnim titranjem elastičnog tijela i u kojem se razlikuju visina, jačina, boja i trajanje b. {{001f}}karakteristična kvaliteta i boja nekog glazbala ili ljudskog glasa [raspjevani ∼… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ton — tȏn m <N mn tónovi> DEFINICIJA 1. a. fiz. zvuk koji nastaje pravilnim titranjem elastičnog tijela i u kojem se razlikuju visina, jačina, boja i trajanje b. karakteristična kvaliteta i boja nekog glazbala ili ljudskog glasa [raspjevani ton… …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”