- izbezúmiti
- izbezúmiti (koga, se) svrš. 〈prez. izbèzūmīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. izbèzūmljen〉 {{c=0}}potpuno zbuniti; izluditi {{/c}}[∼ koga stalnim zahtjevima; ∼ se zbog meteža]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
izbezumljívati — (koga, se) nesvrš. 〈prez. izbezùmljujēm (se), pril. sad. izbezùmljujūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}izbezumiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika