- gòvōrnički
- gòvōrnički pril. {{c=0}}kao govornik, na način govornika{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
gòvōrnički
Look at other dictionaries:
govornički — gòvōrničkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na govornike [govornički dar] ETIMOLOGIJA vidi govor … Hrvatski jezični portal
gòvōrničkī — prid. koji se odnosi na govornike [∼ dar] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
govornički — gòvōrnički pril. DEFINICIJA kao govornik, na način govornika ETIMOLOGIJA vidi govor … Hrvatski jezični portal
sȕgovornički — pril. kao sugovornik, na način sugovornika … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sȕgovorničkī — prid. koji se odnosi na sugovornike … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
elokvèntan — prid. 〈odr. tnī〉 koji je okretan u govoru, govornički uvjerljiv; rječit, govorljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rjèčitōst — ž sposobnost onoga koji je rječit, govornički dar … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rječitost — rjèčitōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA sposobnost onoga koji je rječit, govornički dar ETIMOLOGIJA vidi riječ … Hrvatski jezični portal
elokventan — elokvèntan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA koji je okretan u govoru, govornički uvjerljiv; govorljiv, rječit ETIMOLOGIJA vidi elokvencija … Hrvatski jezični portal
