odviknuti — òdviknuti (òdvići) (se, čega) svrš. <prez. òdviknēm (se), pril. pr. ūvši (se), prid. trp. òdviknūt> DEFINICIJA 1. (čega) učiniti da tko napusti neku naviku; odučiti 2. (se) prestati činiti ono što je bila navika, napustiti naviku, odreći se … Hrvatski jezični portal
nȃvika — nȃvik|a ž 〈D L ici〉 1. {{001f}}stalan, uobičajen način postupanja, trajna, ustaljena sklonost [steći ∼u; radne ∼e]; navada 2. {{001f}}način ponašanja kojeg se teško odviknuti ⃞ {{001f}}∼a je jedna muka, a oduka dvije (muke) posl. lakše se… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
navika — nȃvika ž <D L ici> DEFINICIJA 1. stalan, uobičajen način postupanja, trajna, ustaljena sklonost [steći naviku; radne navike]; navada 2. način ponašanja kojeg se teško odviknuti FRAZEOLOGIJA navika je jedna muka, a oduka dvije (muke) posl.… … Hrvatski jezični portal
odvikavati — odvikávati (koga, se) nesvrš. <prez. odvìkāvām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA v. odviknuti ETIMOLOGIJA vidi odviknuti … Hrvatski jezični portal
mȕka — mȕk|a ž 〈D L mȕci, G mn mȗkā〉 1. {{001f}}a. {{001f}}veliko fizičko naprezanje u radu; trud [bez po ∼e, ni po ∼e]; lako, jednostavno b. {{001f}}fizičke i duševne patnje i tegobe, osjećaj da se podnosi mučenje [biti na muci, naći se na sto ∼a… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
odvikávati — (koga, se) nesvrš. 〈prez. odvìkāvām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}odviknuti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
odùčiti — (se, od čega) svrš. 〈prez. òdučīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òdučen〉 samostalno ili uz pomoć tuđih napora napustiti naviku, odviknuti se [∼ se od poštapalica u govoru] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
muka — mȕka ž <D L mȕci, G mn mȗkā> DEFINICIJA 1. a. veliko fizičko naprezanje u radu [bez po muke[i], ni po muke[/i] jednostavno, lako]; trud b. fizičke i duševne patnje i tegobe, osjećaj da se podnosi mučenje [biti na muci, naći se na sto muka… … Hrvatski jezični portal
odučiti — odùčiti (se, od čega) svrš. <prez. òdučīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òdučen> DEFINICIJA samostalno ili uz pomoć tuđih napora napustiti naviku, odviknuti se [odučiti se od poštapalica u govoru] ETIMOLOGIJA od (ot ) + v. učiti … Hrvatski jezični portal
odvići — òdvići svrš. DEFINICIJA v. odviknuti … Hrvatski jezični portal