naorùžati

naorùžati
naorùžati (koga, što, se) svrš. prez. pril. pr. -āvši (se), prid. trp. nȁoružān〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(koga, što) {{c=0}}dati oružje, opskrbiti oružjem 2. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}opskrbiti se oružjem{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Нужен реферат?

Look at other dictionaries:

  • naoružati — naorùžati (se, koga, što) svrš. <prez. ām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. nȁoružān, gl. im. naoružánje> DEFINICIJA 1. (koga, što) dati oružje, opskrbiti oružjem 2. (se) opskrbiti se oružjem ETIMOLOGIJA na + v. oružje, oružati …   Hrvatski jezični portal

  • naoružanje — naoružánje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. naoružati 2. ukupno oružje i prateća oprema u posjedu pojedinca, vojske ili države SINTAGMA lako naoružanje ručno vatreno oružje; teško naoružanje tenkovi, topovi i sl. ETIMOLOGIJA vidi naoružati …   Hrvatski jezični portal

  • naoružavati — naoružávati (koga, što, se) nesvrš. <prez. naorùžāvām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA v. naoružati ETIMOLOGIJA vidi naoružati …   Hrvatski jezični portal

  • nenaoružan — nȅnaoružān prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji nema nikakva oružja; goloruk 2. slabo ili nedovoljno naoružan, opr. naoružan, v. naoružati ETIMOLOGIJA ne + v. naoružati …   Hrvatski jezični portal

  • naoružánje — sr vojn. 1. {{001f}}〈gl. im.〉 od naoružati 2. {{001f}}ukupno oružje i prateća oprema u posjedu pojedinca, vojske ili države ∆ {{001f}}lako ∼ ručno vatreno oružje; teško ∼ tenkovi, topovi i sl …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • naoružávati — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. naorùžāvām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}naoružati{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • oborùžati — (koga, što, se) svrš. 〈prez. ām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. ȍboružān〉 1. {{001f}}opskrbiti oružjem, dati kome oružje; naoružati 2. {{001f}}pren. opskrbiti jakim sredstvima [∼ znanjem] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • naoružanost — nȁoružānōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onog koji je naoružan ETIMOLOGIJA vidi naoružati …   Hrvatski jezični portal

  • orma — ȏrma ž <G mn ā/ ī> DEFINICIJA ob. kožnata naprava za uprezanje životinja; konjska oprema [staviti ormu] ETIMOLOGIJA lat. arma: oružje, oruđe (prvotno: prostor za spremanje oružja ili oruđa) ≃ armare: oružati, naoružati …   Hrvatski jezični portal

  • opusatiti — opùsatiti (koga, se) svrš. <prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. opùsaćēn> DEFINICIJA reg. 1. vojn. opremiti (se) oružjem; naoružati (se) 2. opremiti, nakititi konja ETIMOLOGIJA tur. pusat: oružje; konjska oprema …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”